Hamdija Kreševljaković rođen je 18. septembra 1890. godine u Sarajevu, na Vratniku, u Lubinoj ulici gdje je i odrastao.
Radni vijek proveo je u obrazovanju radeći najprije kao učitelj, a kasnije kao nastavnik u sarajevskim školama.
Dugo je uporno mnogostranim radom tragao za znanjem i obrazovanjem. Sam je naučio mnoge strane jezike među kojim i turski, koji je toliko dobro savladao da je s lakoćom mogao koristiti arhivsku građu na ovom jeziku.
Svoj interes usmjerio je na istraživanje društveno-ekonomskih prilika u BiH u doba Osmanlijske vladavine.
Bio je marljiv sakupljač historijske građe koju je, prirođenom sposobnošću da se približi ljudima i uzme od njih usmena kazivanja, predanja ili znanja o događajima i pojavama i da ih, provjerena drugim pouzdanijim podacima upotrijebi kao dragocjeni izvor da naučnu rekonstrukciju važnih isječaka naše prošlosti.
Objavljivao je svoje naučne radove sarađujući bez prekida i, tako reći, bez predaha u edicijama Naučnog društva, Zemaljskog muzeja, Istorijskog društva, Orijentalnog instituta, Zavoda za zaštitu spomenika i Enciklopediji FNRJ.
Njegovi glavni radovi su: “Kazandžijski obrt u Bosni i Hercegovini”, “Prilozi povijesti bosanskih gradova pod Turskom upravom”, “Stari bosanski gradovi”, “Stari hercegovački gradovi”, “Dženetići – prilog izučavanju feudalizma”, “Kapetanije”, “Čizmedžijski obrt”, “Hanovi i karavan-saraji”, “Sarački obrt u starom Sarajevu”, te mnoga druga djela od oko 40 radova koja je Kreševljaković objavio.
Hamdija Kreševljaković nije spadao u red onih historičara koji sami izvode teoretske zaključke iz datih podataka, pa nije ni upadao u zamku da podatke prilagođava unaprijed postavljenim teoretskim postavkama.
On je znao da pomoću podataka nacrta dobru sliku, ali se nije upuštao u to da je sam interpretira. Stoga je njegovo djelo ostalo kasnijim generacijama kao bogata riznica izvora svake vrste i kao solidna osnova za dalja istraživanja i osvjetljavanja mnogih historijskih problema iz različitih aspekata naučnih potreba društva.
Umro je 9. jula 1959. godine ostavivši za sobom neizbrisiv trag u bosanskohercegovačkoj historijografiji.
(Historija.ba)
