Asim Ferhatović Hase je jedna od najvećih legendi Fudbalskog kluba Sarajevo. U sezoni 1963/64 bio je najbolji strijelac tadašnje Prve lige Jugoslavije sa devetnaest pogodaka. Hase je rođen u Sarajevu na današnji dan 1933. godine i postao je član FK Sarajevo 1948. godine.
Debi u bordo dresu imao je 1952. godine protiv Zagreba. Za prvi tim Sarajeva odigrao je 600 utakmica i postigao 400 golova.
Iako je bio najbolji igrač Sarajeva i jedan od najboljih igrača u Jugoslaviji, za reprezentaciju tadašnje zemlje odigrao je samo jednu utakmicu.
Više puta je biran među najbolje sportiste Bosne i Hercegovine. Bio je dio generacije Sarajeva koja je osvojila prvenstvo Jugoslavije u sezoni 1966/1967.
Sarajevo je bilo uspješnije u utakmicama protiv gradskog rivala Željezničara, u kojima je Hase nosio dres tima sa Koševa. Odigrao je trinaest gradskih derbija, a Sarajevo je pobijedilo šest puta. Željezničar je u tom periodu ostvario samo dvije pobjede, dok je pet utakmica završilo bez pobjednika.
Iako je prošlo 46 godina od njegovog posljednjeg derbija, Hase se i dalje nalazi visoko na listi najboljih strijelaca utakmica između Željezničara i Sarajeva. S Ferhatovićem po šest golova postigao je i Dželaludin Muharemović.
Za njega su vezane brojne legende. Priča se kako je jednom prilikom predriblao petericu igrača i golmana, došao do gol linije, okrenuo se prema selektoru koji ga nije volio i nabio loptu u polje uz riječi: “E, haj’ ga sad ti daj!”.
Postoji i priča da je Hase u jednom gradskom derbiju svojim udarcem toliko snažno pogodio stativu da se ona slomila.
Pjesma “Nedjelja kad je otišao Hase” sarajevskog benda Zabranjeno pušenje, prema nekim navodima, zapravo nije posvećena legendi Sarajeva, već Josipu Brozu Titu.
Njegovi potezi su se prepričavali danima. Jedna anegdota vezana uz njega bila je komentar radio reportera Mirka Kamenjaševića sa jedne utakmice: “Dragi slušaoci, dok Hasetu ne uzmu loptu, slušajte muziku iz našeg studija!”
Asim Ferhatović Hase preminuo je 25. januara 1987. godine u rodnom Sarajevu. Njegov uticaj u gradu nije zaboravljen, pa danas Olimpijski stadion Koševo nosi njegovo ime, kao i ulica u blizini stadiona.
