Fehim ef. Spaho, istaknuti islamski intelektualac i reisu-l-ulema, rođen je 1877. godine u Sarajevu. Nakon završetka osnovnog obrazovanja, upisao se u Šerijatsku sudsku školu u Sarajevu. Nakon završetka školovanja, započeo je svoju karijeru u državnoj službi kao vilajetski arhivar u upravnom odjeljenju Zemaljske vlade u Sarajevu.
Nakon položenog kadijskog ispita, dobio je poziciju službenog tumača za turski jezik. Od 1901. do 1908. godine obavljao je dužnost kadije u Sarajevu, a istovremeno je bio i dodijeljen radu u Zemaljskoj vladi. Tokom svoje karijere, napredovao je u državnoj službi, postavši vladin perovođa 1908., vladin podtajnik 1911., tajnik 1915. te načelnik Ministarstva vjera u Beogradu od 1919. do 1920. godine. Kasnije se vratio u Sarajevo, gdje je bio viši vladin savjetnik za vjere.
Iako je već rano penzionisan 1923. godine, Fehim ef. Spaho je ponovno aktiviran, ali je zatim opet penzionisan. U martu 1936. godine imenovan je naibu Islamske vjerske zajednice u Sarajevu, a potom je postavljen za predsjednika Vrhovnog šerijatskog suda. Na izborima za Vakufski sabor 1937. godine izabran je za člana, a 1938. godine je među tri kandidata za reisu-l-ulemu. Na prijedlog kraljevskih namjesnika, Fehim ef. Spaho je imenovan za reisu-l-ulemu 26. aprila 1938. godine. Svečans predaja mensure obavljena je 9. juna 1938. godine u Carevoj džamiji u Sarajevu.
Fehim ef. Spaho je bio poznat po svojim književnim i prevodilačkim radovima. Napisao je veliki broj tekstova iz kulture i historije bosanskohercegovačkih muslimana, pružajući važan doprinos u očuvanju i promociji islamske baštine.
Nažalost, Fehim ef. Spaho je preminuo na današnji dan 1942. godine, a sahranjen je dan kasnije pred Begovom džamijom. Njegovo nasljeđe ostaje trajan podsjetnik na njegovu izuzetnu ulogu u islamskom intelektualnom i vjerskom životu Bosne i Hercegovine.
