Alija Isaković je bio geološki tehničar, prospektor urana, TV scenarist, urednik časopisa “Život”, urednik edicije Kulturno nasljeđe BiH u sarajevskoj “Svjetlosti”, preminuo je na današnji dan 1997. godine.
Pohađao je osnovnu i srednju školu u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Jugoslavenske književnosti i “srpskohrvatski jezik”, u Sarajevu.
Priredio je više djela muslimanskih pisaca, uključujući prvu antologiju muslimanske književnosti “Biserje” 1972. godine, prvi izbor bosanskohercegovačkih putopisaca “Hodoljublje” 1973., zbornik radova “Hasanaginica, 1774-1974.”, anegdote Nasrudina-hodže 1984., te sa Hadžemom Hajdarevićem izbor iz časopisa “Behar” 1900-1911. godine.
Nagrađivan je za prozno i dramsko stvaralaštvo, a njegovo djelo se može usporediti s Safvet begom Bašagićem, ključnim prethodnikom. Isaković je doprinio reafirmaciji bošnjačkih pisaca i tradiciji pisane riječi, kao i oblikovanju bosanskog jezika kroz svoje antologije i rječnike.
Njegova djela su važna za buđenje nacionalne svijesti Bošnjaka muslimana. Isaković je bio jedan od utemeljitelja moderne jezičke kulture Bošnjaka i poticatelj nacionalne kulture na svim poljima. Jedan od njegovih citata glasi: “Zapamtite, ovaj rat je pobrisao i u prah samljeo sve što je bilo naše, pojedinačno i zajedničko, i ništa više neće biti onakvo kakvim bijaše. Niti onakvim kakvim zamišljasmo da je bilo… Niko izvan nas ovo ne razumije…”
