Robovlasništvo i trgovina crnim robljem su bili surov dio historije, obilježen nepravdom i patnjom miliona ljudi.
Noću na 23. augusta 1791. godine, crni robovi u Santo Domingu organizovali su ustanak koji je imao značajnu ulogu u konačnom ukidanju trgovine crnim robljem preko Atlantskog okeana.
Procjenjuje se da je više od 10 miliona Afrikanaca kao robovi dovedeno u Južnu i Sjevernu Ameriku tokom vremena trgovine crnim robljem. Ovaj zapanjujući broj žrtava je rezultat potrebe da se zanemari ljudska priroda robova kako bi se opravdala ovakva nepravda u kršćanskom okruženju na Zapadu.
Iako je zvanično ukinuto, robovanje kao pojava nije nestalo iz svijeta, jer su prisilni oblici rada i dalje prisutni, posebno u Africi. Na primjer, ropstvo zemljoradnika u Mauritaniji je zvanično ukinuto tek 1981. godine, ali se i dalje javljaju vlasnici koji smatraju da imaju potpunu kontrolu nad svojim robovima, mogu ih pozajmiti, iznajmiti ili prodati, što je naročito prisutno u ruralnim područjima.
Ilegalno ropstvo postoji i danas, uprkos prethodnoj historiji zlodejela koje je takvo uređenje donijelo. Potrebno je još mnogo napora i angažovanja da bi svi ljudi shvatili osnovnu ljudsku jednakost. Potrebno je da se svi saglase sa zaključkom Velikog vijeća iz prošlosti, da je trgovina ljudima ružna, opaka i protivna čovječnosti.
