Od 2000. godine širom svijeta se 21. februar obilježava kao Međunarodni dan maternjeg jezika, koji je odredio UNESCO kako bi se posvetila veća pažnja pitanjima očuvanja jezičke i kulturne različitosti.
Ovaj dan se obilježava u sjećanje na studente koji su 21. februara 1952. godine ubijeni u Daki, u tadašnjem Istočnom Pakistanu (današnji Bangladeš), jer su protestvovali zbog toga što njihov maternji jezik nije bio proglašen zvaničnim.
Maternji jezik je ključni dio kulturnog identiteta naroda, tačka prepoznavanja, različitosti, ali i tolerancije i razumijevanja. Briga o maternjem jeziku je način afirmacije sopstvenog identiteta, ali i veoma važno mjesto tolerancije prema drugom i drugačijem. Širom svijeta se govori oko 6.000 jezika, a prema prognozama lingvista, do kraja 21. vijeka više od polovine, pa čak i do dvije trećine, moglo bi izumrijeti.
Svake dvije sedmice u svijetu izumre po jedan jezik. Ključni faktori opstanka jezika su prenošenje na djecu, institucionalna podrška, sopstveno pismo, kao i njegovanje u obrazovnom sistemu i medijima.
