Prvi balkanski rat bio je vođen od strane balkanskih zemalja – Srbije, Crne Gore, Grčke i Bugarske, koje su činile Balkanski savez, protiv Turske s ciljem oslobađanja Balkana od turske vlasti.
Trajao je od oktobar 1912. do maja 1913. godine, a okončan je mirom kojim se Turska odrekla svojih teritorija na zapadnoj strani linije Enos-Midija.
Nakon brzog napretka Balkanskog saveza, Turska je zatražila primirje koje je postignuto uz posredovanje velikih sila 3. novembra 1912. godine. Nakon potpisivanja primirja, pregovori za mir su započeli u Londonu, u kojima su sudjelovali predstavnici Grčke, iako ona nije potpisala primirje te je nastavila vojne operacije s ciljem osvajanja Janjine. Članice Balkanskog saveza zahtijevale su predaju svih otoka u Egejskom moru i teritorija zapadno od linije Enos-Midija, dok su u pregovorima sudjelovali i ambasadori velikih sila.
Nakon dužeg pregovaranja, članice Balkanskog saveza su na današnji dan 1913. godine prekinule pregovore i nastavile ratna dejstva, a Mladoturci su se na čelu sa Enver-begom pobunili protiv turske vlade i ubili Nazim-pašu te u konačnici i oborili vladu.
Nakon nekoliko mjeseci pregovaranja, članice Balkanskog saveza su 23. siječnja 1913. godine prekinule pregovore i nastavile vojne operacije. Toga dana izbio je i ustanički pokret Mladoturaka, predvođen Enver-begom, koji je rezultirao ubojstvom Nazim-paše i rušenjem vlasti.
