Aleksa Šantić bio je poznati bosanskohercegovački pjesnik i jedan od istaknutih predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Rođen je 27. maja 1868. godine, a preminuo je na današnji dan 1924. godine.
Veći dio svog života proveo je u rodnom Mostaru. Nakon smrti oca, brigu o njemu preuzeo je strogi stric. Imao je dva brata, Peru i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića. Živio je u trgovačkoj obitelji koja nije imala razumijevanja za njegov talent. Nakon završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani, vratio se u Mostar.
Bio je jedan od osnivača kulturnog lista “Zora” i predsjednik Srpskog pjevačkog društva “Gusle” u Mostaru. Tamo se upoznao i družio s poznatim pjesnicima toga doba, poput Svetozara Ćorovića, Jovana Dučića, Osmana Đikića i drugih.
U njegovom pjesničkom sazrijevanju najveći utjecaj imali su pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, dok je od stranih pjesnika najznačajniji utjecaj imao Heinrich Heine, čije je pjesme prevodio s njemačkog jezika. Najveću pjesničku zrelost Šantić je postigao između 1905. i 1910. godine, kada su nastale njegove najljepše pjesme.
