U našem gradu njeguje se posebna tradicija uoči Uskrsa – čuvanje Kristovog groba. Ovaj običaj prenosi se s koljena na koljeno već stoljećima, čineći Vareš jedinim mjestom u Bosni i Hercegovini gdje se ova tradicija njeguje.
Dan uoči Uskrsa, crkva Sv. Mihovila u Varešu je prazna i tiha. Tek rijetki vjernici ulaze i skrušeno mole u tišini. Tišinu narušavaju glasni odjeci vojničkih koraka, jer tada pet vjernika obučenih u uniforme rimskih vojnika preuzimaju ulogu čuvara Kristovog groba. Strojevim korakom kreću prema glavnom oltaru gdje se nalazi improvizovani Kristov grob.
Stražari se smjenjuju na grobu, čuvajući ga od Velikog petka do ponoći na Veliku subotu, kada simbolično padaju na pod, označavajući uskrsnuće Kristovo. Ovaj običaj pokušava dočarati muke Isusa Krista na Golgoti i čudo njegovog uskrsnuća.
Tradicija čuvanja Kristovog groba vjerovatno potiče iz južnijih krajeva, poput Dalmacije. Vareš je oduvijek privlačio radnike i stručnjake, koji su sa sobom donosili djeliće tradicije svojih krajeva.
U Dalmaciji, čuvare Kristovog groba nazivaju ‘žudije’ i bilo ih je 12 uz još jednog člana – Jude., dok u Varešu stražu čine dvojica koji se uz ceremonijalno marširanje smjenjuju svakih svakih četvrt sata.
Između dva svjetska rata, 1927. godine, Vatrogasno društvo osnovano je u Varešu, a članovi su odlučili preuzeti običaj čuvanja Kristovog groba na Veliko trodnevlje. Nakon Drugog svjetskog rata, kada vjerski život nije bio popularan u novom sistemu, članovi su nastavili sa tradicijom.
Čak ni ratovi nisu poremetili tradiciju čuvanja Kristovog groba u Varešu. Čuvanje Kristovog groba u Varešu nije samo običaj, već je i simbol vjere, tradicije i zajedništva. Kroz ovaj obred, mladi Varešaci čuvaju i njeguju kulturno naslijeđe svojih predaka, čuvajući vjeru i običaje koji su važni za njihov identitet.
